Prijeđi na sadržaj

Cthulhu mitovi

Izvor: Wikipedija
Lovecraftova skica boga Cthulhua, nacrtana 11. svibnja 1934. godine.

Cthulhu mitovi (engleski: Cthulhu Mythos) je istovremeno naziv za serijal priča američkog horor pisca H. P. Lovecrafta, ali i za zajednički fiktivni univerzum temeljen na Lovecraftovom opusu. Termin "Cthulhu mitovi" skovao je pisac August Derleth, Lovecraftov prijatelj, suvremenik i štićenik, koji je kasnije pokušao sistematizirati cjelokupni fiktivni univerzum pod ovim nazivom; sam Lovecraft nikada nije koristio ovaj naziv, niti ijedan specifično, mada je koristio termin "Yog-Sothotherija" za panteon svojih božanstava. Jedno od njih, Cthulhu, poslužilo je i Derlethu prilikom imenovanja cijelog serijala, a izveden je iz naslova priče "The Call of Cthulhu" iz 1928. godine.[1]

Osnovna ideja Cthulhu mitova o beznačajanosti čovječanstva kao takvog ilustrirana je kroz postojanje misteriozne rase superiornih i moćnih vanzemaljaca, koje određene zajednice na Zemlji štuju u sklopu svojih kultova. Iako mahom skrivena, ta božanstva redovito demonstriraju svoj utjecaj na fiktivnu verziju realnosti prisutnu u Lovecraftovim djelima; ona su najčešće antagonistički nastrojena prema ljudima, ili su pak potpuno indiferentna, a osnovni cilj im je povratiti dominaciju nad Zemljom koju su imali ranije. Brojne informacije o njima, kao i načini kako komunicirati s njima, prisutni su u fiktivnom Necronomiconu, čije proučavanje je toliko opasno da i samo čitanje najčešće rezultira potpunim psihičkim slomom onoga tko se tom zadatku posveti.

Iako je H. P. Lovecraft primarni autor i idejni tvorac ove mitologije, mnogi su autori, što za njegova života, što posthumno, nadopunjavali i proširivali Cthulhu mitove svojim pričama; među njima se posebno ističu August Derleth, Robert E. Howard, Robert Bloch, Clark Ashton Smith i E. Hoffmann Price. Autori lavkraftijanskog horora redovito koriste elemente Cthulhu mitova.[2] Serijal je dugo godina bio zaboravljen izvan žanrovskih krugova, sve dok početkom 80-ih godina njegova popularnost nije naglo porasla, mahom zahvaljujući izlasku izrazito popularne RPG igre Call of Cthulhu (1981.); od tog trenutka, brojne su video igre, filmovi pa čak i muzičke kompozicije vukle svoju inspiraciju iz Cthuhlu mitova.

Pregled

[uredi | uredi kod]

U svom eseju "H. P. Lovecraft and the Cthulhu Mythos", Robert M. Price razlikuje dvije distinktne faze u razvoju Cthulhu mitova. Prva faza, koju je nazvao "pravim Cthulhu mitovima", nastala je za Lovecraftova života i bila je podložna njegovom vodstvu. Drugu fazu obilježio je August Derleth, što kroz svoj spisateljski rad, što kroz svoj rad na sistematizaciji i organizaciji mitova.[3][4]

"Lovecraftova mitologija"

[uredi | uredi kod]
H. P. Lovecraft

Prva faza tzv. "pravih Cthulhu mitova", znanih još i kao "Lovecraftova mitologija", započela je u Lovecraftovim pričama, u kojima je prezentirao beznačajnost ljudske vrste u odnosu na drevna vanzemaljska božanstva koja, skrivena, obitavaju na Zemlji. Ta božanstva su neprijatelji ljudi i cilj im je ponovo uspostaviti dominaciju nad planetom i čovječanstvom, koju su imali u davno zaboravljenim eonima. Prva priča koja prezentira jedno takvo božanstvo bila je "Dagon", gdje je predstavljeno istoimeno morsko božanstvo, mada je evidentno kako Lovecraft u tom trenutku još uvijek nije imao razrađenu ideju o svojoj mitologiji; prva priča koja konkretno proširuje tu mitologiju i taj fiktivni univerzum je "The Call of Cthulhu" iz 1928. godine, ujedno i priča po čijem je naslovnom božanstvu cijeli univerzum dobio ime.

Stilski, Lovecraft je raskinuo s tradicijom tadašnjih šund pisaca tako što su njegovi likovi, suočeni samo s dijelom nadljudske realnosti koje inače nisu svjesni, doživljavali potpuni psihički krah, ako bi uopće preživjeli. Ljudi su u Cthulhu mitovima potpuno nemoćni u odnosu na neograničenu moć vanzemaljskog panteona i mehanicističkog svemira, a u Lovecraftovim im je pričama dodijeljena uloga poklonika/sluga. Pisac Dirk W. Mosig opisao je Lovecrafta kao "mehanicističkog materijalista", nazvavši njegovu filozofija kozmičkom indiferentnošću; za Lovecrafta je svemir potpuno indiferentan, mehanički organiziran i bez ikakve svrhe. Znanost je dominantna vodilja u ljudskoj percepciji realnosti, dok mjesta religiji nema; odnos svemira prema ljudima uspoređen je s odnosom čovjeka prema običnim insektima.[5][6]

David E. Schultz je vjerovao kako Lovecraft nije imao nikakvu namjeru stvoriti nekakvu kanonsku mitologiju, već da su kasnije sistematizirani Cthulhu mitovi trebali biti isključivo pozadina za njegove priče.[7] Lovecraft se humoristično osvrtao na svoj panteon kao na "Yog-Sothotheriju", prema istoimenom božanstvu, međutim redovito je morao podsjećati svoje čitatelje da se radi o fiktivnim kreacijama;[6] tezu o nepostojanju ideje o fiksnoj strukturi potvrdio je i S. T. Joshi, jedan od vodećih analitičara Lovecraftova opusa.[8]

Zajedno sa svojim prijateljima, kolegama i korespondentima, Lovecraft je često dijelio ideje, kao i elemente iz priča, iako nitko od njih nije priznao službeno postojanje koherentnog univerzuma. Članovi tzv. "Lovecraftovog kruga" bili su Clark Ashton Smith, Robert E. Howard, Robert Bloch, Frank Belknap Long, Henry Kuttner, Henry S. Whitehead i Fritz Leiber.[9][10] Jedan od primjera kako su dijelili međusobne elemente i tako stvarali zajednički fiktivni univerzum je Howardov lik Friedrich Von Junzt, koji u priči "The Children of the Night" (1931.) čita Lovecraftov Necronomicon, dok je Lovecraft zauzvrat, u pričama "Out of the Aeons" (1935.) i "The Shadow Out of Time" (1936.), spominjao Howardovu fiktivnu knjigu, Unaussprechlichen Kulten.[4] Uz to, mnoge originalne verzije Howardovih priča o Conanu, prije nego su prošle kroz ruke urednika, sadržavale su elemente Cthulhu mitova.[11]

Unatoč ovomu, postojali su pokušaji, još za Lovecraftova života, da se sistematizira njegov fiktivni univerzum. Phillip A. Schreffler je tvrdio da se preciznim iščitavanjem Lovecraftovih djela može izvući oris cjelokupnog panteona — od nedostižnih Eksternih božanstava (npr. Azathotha, koji obitava u centru svemira) i Drevnih (npr. Cthulhua, koji zatočen boravi u potopljenom gradu R'lyehu) pa sve do nižih kasti u panteonu (npr. Shoggothi i Mi-Go).[12]

"Derlethova mitologija"

[uredi | uredi kod]
August Derleth

Prateći Priceovu diobu, sljedeća faza Cthulhu mitova započinje s Augustom Derlethom; Richard L. Tierney je skovao termin "Derlethova mitologija" kako bi napravio razliku između Lovecratfovih djela i ekspanzije mitologije koju je u svojim djelima prezentirao Derleth.[13][14] Price navodi kako su osnovne razlike između Lovecrafta i Derletha Derlethovo korištenje nade te razvoj ideje da Cthulhu mitovi u svojoj suštini predstavljaju borbu između dobra i zla.[3] te vjeruje kako je cijeli Derlethov sustav imao osnovu u onom Lovecraftovom.[15]

Derleth je osobno smatrao kako je Lovecraft, iako osobno nikada nije formirao svoju mitologiju, želio da drugi autori aktivno pišu o Cthulhu mitovima, a ne da ih koriste samo kao pozadinu u sklopu njegovih vlastitih priča.[7] Derleth je značajno proširio mitologiju tako što je uključio svaku usputnu referencu na djelo nekog drugog autora što ju je Lovecraft vršio u svojim pričama. Primjerice, kako je Lovecraft u svom djelu referirao na djelo Book of Eibon, čiji je tvorac Clark Ashton Smith, tako je Derleth Smithov entitet Ubbo-Sathlu uključio u Cthulhu mitove.[4] Derleth je također stvarao i vlastita božanstva, koja je uključivao u mitove.

Njegov pokušaj povezivanja božanstava Cthulhu mitova s četiri osnovna elementa (zemlja, vatra, voda, zrak) rezultirao je specifičnom elementarnom klasifikacijom; mnoga Derlethova božanstva stvorena su upravo kako bi opravdala navedenu klasifikaciju:

Derlethova elementarna klasifikacija
(Asterisk (*) označava božanstva koja je stvorio Derleth.)
Zrak
Zemlja
Vatra
Voda
Hastur*
Ithaqua*
Nyarlathotep
Zhar i Lloigor* 		Cyäegha
Nyogtha
Shub-Niggurath
Tsathoggua 		Aphoom-Zhah
Cthugha* 		Cthulhu
Dagon
Ghatanothoa
Majka Hidra
Zoth-Ommog

Primjerice, Derleth je svoje božanstvo Cthughu stvorio nakon što se jedan obožavatelj, Francis Towner Laney, požalio da element vatre nije zastupljen u klasifikaciji. Laney, koji je bio urednik časopisa The Acolyte, već je kategorizirao mitologiju u eseju objavljenom tokom zime 1942. godine. Derleth je bio toliko oduševljen tom klasifikacijom da je zamolio Laneyja da ju preradi kako bi bila izdana u sklopu zbirke Beyond the Wall of Sleep (1943.), koju je izdala Arkham House.[16] Laneyjev esej je reizdan 1985. godine. Kako bi uskladili ona božanstva koja egzistiraju na kozmičkom nivou s ovom elementarnom klasifikacijom, neki su autori stvorili peti element, aethyr (eter).

Popularna kultura

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Cthulhu mitovi u popularnoj kulturi

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Lovecraft, H.P. (2005). Tales (2nd izd.). New York: Library of America. ISBN 1931082723. Pristupljeno December 6, 2017. 
  2. ↑ Harms, Daniel (1998). The Encyclopedia Cthulhiana (2nd izd.). Oakland, California: Chaosium, Inc.. ISBN 9781568821191. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Lovecraft, H. P.; Bloch, Robert (1987). The Best of H. P. Lovecraft: Bloodcurdling Tales of Horror and the Macabre (1st izd.). New York: Ballantine Pub. Group. ISBN 0345350804. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Price, Robert M. (1990). H. P. Lovecraft and the Cthulhu Mythos. Mercer Island, Washington: Starmont House. ISBN 1557421528. 
  5. ↑ Mosig, Yozan Dirk W. "Lovecraft: The Dissonance Factor in imaginary Literature" (1979).
  6. ↑ 6,0 6,1 Mariconda, Steven J. (1995). On the Emergence of "Cthulhu" & Other Observations. West Warwick, Rhode Island: Necronomicon Press. ISBN 9780940884816. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Connors, Scott (2002). A Century Less a Dream: Selected Criticism on H. P. Lovecraft (1st izd.). Holikong, Pennsylvania: Wildside Press. ISBN 9781587152153. 
  8. ↑ Joshi, S.T. (1995). Miscellaneous Writings (1st izd.). Sauk City, Wisconsin: Arkham House Publishers. str. 165–66. ISBN 9780870541681. 
  9. ↑ Joshi, S. T. (1980). H.P. Lovecraft: Four Decades of Criticism. Athens, Ohio: Ohio University Press. ISBN 9780821405772. 
  10. ↑ Schweitzer, Darrell (1996). Discovering Classic Fantasy Fiction: Essays on the Antecedents of Fantastic Literature. Gillette, New Jersey: Wildside Press. ISBN 9781587150043. 
  11. ↑ Howard, Robert E.; Schultz, Mark (2003). The Coming of Conan the Cimmerian (1st izd.). New York: Del Rey/Ballantine Books. str. 436. ISBN 0345461517. 
  12. ↑ Shreffler, Philip A. (1977). The H. P. Lovecraft Companion.. Westport, Connecticut: Greenwood Press. str. 156–57. ISBN 9780837194820. 
  13. ↑ Price, Robert M. (November 1982). „Cthulhu Elsewhere in Lovecraft” (en-us). Crypt of Cthulhu (9). Pristupljeno 5 July 2017. 
  14. ↑ Schweitzer, Darrell (2001). Discovering H. P. Lovecraft (Revised izd.). Holicong, Pennsylvania: Wildside Press. str. 52. ISBN 9781587154713. 
  15. ↑ „Lovecraft-Derleth Connection”. Crypt-of-cthulhu.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-17. Pristupljeno 2012-11-28. 
  16. ↑ Robert M. Price, "Editorial Shards", Crypt of Cthulhu #32, p. 2.)

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Bloch, Robert (1978). Strange Eons. Whispers Press. ISBN 0918372291. 
  • Burleson, Donald R. (1979). „The Lovecraft Mythos”. u: Frank N. Magill. Survey of Science Fiction Literature. Vol. 3. Englewood Cliffs, NJ: Salem Press. str. 1284–8. ISBN 978-0-89356-197-0. 
  • Jens, Tina, ur. (1999). Cthulhu and the Coeds: Kids and Squids. Chicago, Illinois: Twilight Tales. 
  • Joshi, S. T. (1982). H. P. Lovecraft (1st izd.). Mercer Island, WA: Starmont House. ISBN 978-0-916732-36-3. 
  • Lovecraft, Howard P. (1999) [1928]. „The Call of Cthulhu”. u: S. T. Joshi. The Call of Cthulhu and Other Weird Stories. London, UK; New York, NY: Penguin Books. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-14. 
  • Price, Robert M. (1996). „Introduction”. u: Robert M. Price. The New Lovecraft Circle. New York, NY: Random House, Inc.. ISBN 978-0-345-44406-6. 
  • Price, Robert M. (1991). „Lovecraft's 'Artificial Mythology'”. An Epicure in the Terrible: a centennial anthology of essays in honor of H. P. Lovecraft. Rutherford, NJ and Cranbury, NJ: Fairleigh Dickinson University Press and Associated University Presses. ISBN 978-0-8386-3415-8. 
  • Turner, James (1998). „Iä! Iä! Cthulhu Fhtagn!”. Tales of the Cthulhu Mythos (1st izd.). Random House. ISBN 978-0-345-42204-0. 
  • Thomas, Frank Walter (2005). Watchers of the Light (1st printing izd.). Lake Forest Park, WA: Lake Forest Park Books. ISBN 978-0-9774464-0-7. 
  • August, Derleth (1996) [1937]. „H. P. Lovecraft—Outsider”. Crypt of Cthulhu 15 (3).  Robert M. Price, West Warwick, RI: Necronomicon Press. Original publication: Derleth (1937). „H. P. Lovecraft—Outsider”. River 1 (3). 
  • Dziemianowicz, Stefan (1992). „Divers Hands”. Crypt of Cthulhu 11 (2).  Robert M. Price, West Warwick, RI: Necronomicon Press.
  • Dziemianowicz, Stefan. "The Cthulhu Mythos: Chronicle of a Controversy". In The Lovecraft Society of New England (ed) Necronomicon: The Cthulhu Mythos Convention 1993 (convention book). Boston, MA: NecronomiCon, 1993, pp. 25–31
  • Carter, Lin (1972). Lovecraft: A Look Behind the Cthulhu Mythos. New York, NY: Ballantine Books. ISBN 0-345-02427-3. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Cthulhu_mitovi&oldid=41689134