Tenochtitlán
Tenochtitlán (ili Tenočtitlan) je bio glavni grad carstva Asteka. Nalazio se na ostrvu na jezeru Tekskoko, na mestu gde je danas grad Meksiko. Tenočtitlan je na vrhuncu moći, u svoje vreme bio jedan od najvećih gradova sveta sa oko 200.000 stanovnika.
Grad su uništili 1521. španski konkvistadori. Na ruševinama Tenočtitlana izgrađen je sledećih vekova grad Meksiko, a jezero Tekskoko je postepeno isušeno.
Tenočtitlan je pokrivao 8 do 13.5 kvadratnih kilometara. Bio je na zapadnoj strani plitkog jezera Tekskoko. Sa kopnom je bio povezan putevima, koji su vodili preko jezera severno, južno i zapadno. Putevi su bili isprekidani mostovima, koji su omogućavali prolaz čamaca. Mostovi su se mogli i povući u slučaju obrane grada. Grad je bio ispresecan mrežom kanala, tako da su se do svih delova grada moglo doći peške ili čamcem.
Jezero Tekskoko je bilo najveće od pet povezanih jezera doline Meksika. Jezero je bilo malo slano, tako da se voda akveduktim a dovodila do grada.
Grad je bio podeljen u četiri zone, a svaka zona je imala 20 distrikta, a svaki distrikt je presecan ulicama. Postojale su tri glavne ulice u gradu, koje su vodile prema tri izlaza iz grada. Svaki distrikt je imao specifičnu delatnost, po kojoj je bio poznat. Svaki distrikt je imao svoju tržnicu, a postojala je i glavna tržnica.
U centru grada su bile javne zgrade, hramovi i škole. Ceremonijalni centar je bio 300 metara sa 300 metara velik. Postojalo je oko 45 javnih građevina, koje uključuju glavni hram, hram Quetzalcoatla, hram sunca, zidovi lobanja sa lobanjama žrtvovanih bogu sunca i drugi. Van glavnog trga je bila Montezumina palata sa 100 soba, od kojih je svaka imala kupatilo. Grad Tenočtitlan je posedovao veliku simetriju. Sva gradnja je morala biti odobrena od strane funkcionera gradskog planiranja.
Broj stanovnika cijele anglomeracije s trgovištima Azcapotzalcom, Chapultepecom, Coyoacanom itd. vjerojatno je prelazio milijun. Središte grada trajno je bilo smješteno na stjenovitom otoku gdje je veliki svećenik Quauhcoatl, odgovorivši na božji poziv, podigao prvo svetište Uitzilopochtliu. Na tom mjestu uzdizao se Teocalli, piramida na čiji se vrh dolazilo trima stubištima od 120 stuba. Ta stubišta okrunjivala su dva potpuno ista svetišta, jedno Uitzilopochtlia, drugo Tlaloca. Vladari su jedan za drugim nadograđivali taj hram, a u godini Osam-Trstika (1487.) vladar Auitzotl ga je posvetio. Oko hrama, unutar prostrane zupčaste ograde urešene glavama zmija uzdizao se okrugli hram Quetzalcoatla, Tezcatlipoca, zemaljske božice Ciuacoatl, Coacalco, panteon posvećen kultu stranih bogova, hram sunca i mnoga druga svetišta, prostori za molitvu i obredne igre, calmecac (samostani-škole), Mecatlan (glazbena škola), te skladišta oružja (tlacochcalli) povjerena elitnom garnizonu. To je bio pravi sveti grad, načičkan piramidama i tornjem koji je dominirao na području današnjeg Zocala gdje se uzdižu katedrala i predsjednička palača, zatim Središnji trg pored imperijalne palače koju su dali podići Axayacatl, Auitzotl i Montezuma II. Ta palača koja se nalazi na četvrtastom terenu, stranica otprilike 200 m izgledala je kao prostran kompleks zgrada na jedan ili dva kata, koje su bile grupirane oko unutarnjih vrtova. Do te palače dolazilo se ili kopnom ili čamcem, kanalima koji su ulazili u palaču. Kao obitavalište vladara i središte političke i upravne vlasti, u palači su bili stanovi, dvorane za sastanke, sudovi, riznice, uredi poreznika, dvorane za glazbu i ples i zoološki vrt.
Kaže se da je sam Uitzilopochtli naredio Astecima grad podijeliti na četiri velika dijela: na istoku Teopan (četvrt hrama), na zapadu Aztacalco (kuća čaplji), na sjeveru Cuepopan (tamo gdje cvjeta cvijeće) i na jugu Moyotlan (mjesto komaraca). Te četvrti grupirale su ponovno zemne jedinice ili calpulli: svaka četvrt je opskrbljivala jedan dio ratnika kada je na nju došao red, svaki calpulli imao je svoj hram i svoj dom mladih, učilište izrazito vojne vokacije. Kuće plemstva te skromnije trgovaca i obrtnika i običnih građana nizale su se duž ulica i kanala, a pirogama koje nisu stvarale buku odvijao se sav prijevoz. Glavno trgovačko središte anglomeracije smjestilo se u Tlatelolcu. Tamo se na velikom području okruženom arkadama u podnožju piramide, održavao sajam na koji je svaki dan dolazilo 20 000 do 25 000 ljudi, a svaki peti dan 60 000. Trgovalo se platnom, tkaninama, perjem i nakitom, kožom, odjećom od perja, kukuruzom, grahom, začinima, povrćem, voćem, travama, peradi, divljači, ribama, žabama, posuđem, oružjem od kremena, vulkanskog stakla i kože, drvom, duhanom, lulama, namještajem, hasurama. Svoje prodavaonice imali su ljekarnici, frizeri, prodavači kukuruznih pogača i gulaša. Posebna policija tianquitzli brinula se za red na tržnici i stalno je zasjedao sud sastavljen od triju magistrata koji su rješavali svađe.
Raskoš velikaških palača zadivila je španjolske osvajače. Cortes, Bernal Diaz, Andres de Tapia i kasnije domaći kroničari kao Tezozomoc i Ixtlilxochitl s divljenjem su opisivali te veličanstvene rezidencije. U Texcocou je kralj Nezauclcoyotl dao sagraditi palaču s više od 300 prostorija i s vrtovima ukrašenima fontanama i bazenima. Tamo su se čuvale ptice, ribe i druge životinje, bilo žive, bilo izlivene u zlatu ili izrađene od kamena. U Tetzcotzincou isti je vladar dao urediti park nenadmašne dojmljivosti navodnjavan genijalnim sustavom kanala. Montezuma je imao ladanjsku rezidenciju u kojoj je veliko mnoštvo sluga hranilo i njegovalo ptice svih vrsta. Obitavališta običnih građana bila su veoma jednostavna, no svaka je kuća imala vrt i parnu kupelj (temazcalli). Namještaj je bio vrlo malobrojan: hasure (petlal), stolci od vrbovog pluća s naslonom (icpalli), niski stolovi, drveni paravani ili zakoni, škrinje od šiblja, zastori od platna ili kože. U narodnim kućama središnji prostor stanovanja bilo je ognjište okruženo trima kamenima. Kuhalo se na drva ili na drveni ugljen. Svjetlo su osiguravale smolaste baklje.
Budući da je voda iz lagune bila slana Tenochtitlan je trebao pitku vodu. U početku su bili dovoljni izvori koji su izvirali u stijenama otoka gdje su bili podignuti hramovi Uitzilopochtliu. Stanovništvo je raslo i u doba Montezume I. sagrađen je prvi akvadukt koji je u središte grada dovodio vodu s izvora iz Chapultepeca. Dug 5 km, taj akvadukt je imao dva toka, od kojih se rabio samo jedan, a drugi samo kada se onaj prvi morao čistiti. U doba Auitzotla sagrađen je drugi akvadukt između Coyoacana i središta. Vodu su dalje raznosili vodonoše kružeći čamcima gradom, a voda se na tržnicama prodavala u velikim vrčevima. S vremena na vrijeme poplave bi poharale grad. Tako je Montezuma I. 1449. godine dao podići nasip dug 16 km, koji je trebao štititi grad od izlijevanja vode iz velikog jezera. Auitzotl je morao dati zatvoriti izvore Acuecuexatla, čije su vode, snažno nadirući, podigle razinu lagune i uništile mnoge kuće. Tom je prilikom izgladnjelom narodu podijeljeno 200 000 pošiljki kukuruza, uz odjeću i 323 000 čamaca.[1]
Montezumina palata imala je dva zoološka vrta. U jednom su bile ptice grabljivice, a u drugom druge ptice, reptili i sisari. O životinjama se staralo oko 300 ljudi. Postojala je i botanička bašta i akvarij. Totocalli su bile volijere s tropskim pticama, u prostoru ograđenom pećinama i drvećem. Zoološki vrt bio je pun jaguara, puma, ptica grabljivica i zvečarki. Unutarnji vrtovi bili su zasađeni veoma rijetkim biljkama iz raznih pokrajina, ljekovitim travama, blistavo lijepim i mirisnim cvijećem.
Grad je imao i prosjaka, lopova i prostitutki. Samo su invalidi smeli prositi. Postojala su dva tipa prostitutki. Jedne su bile namenjene ratnicima i nisu naplaćivale svoj rad.
Mali brodovi bi prolazili kroz grad i skupljali bi smeće. Postojalo je oko 1.000 čistača.
Asteci su osnovali 1325. Tenočtitlan. Asteci su imali proročanstvo po kome će naći mesto za novi grad, na mestu gde vide orla, kako jede zmiju na vrhu kaktusa na steni okruženoj vodom. To su upravo ugledali na malom močvarnom ostrvu na jezeru Tekskoko. Ta vizija se danas nalazi na meksičkom grbu i na meksičkoj zastavi.
Razvila se moćna kultura, a astečko carstvo je dominiralo nad ostalim plemenima Meksika. Malo prirodno ostrvo je prošireno i tu nastaje grad Tenočtitlan. Tenočtitlan postaje najmoćniji grad Severne Amerike. Posle jedne poplave grad je ponovo izgrađen u grandioznom stilu.
Španski konkistador Hernán Cortés je došao 8.11. 1519. u Tenočtitlan. U to vreme se verovalo da je to bio jedan od najvećih gradova sveta. Od evropskih gradova samo su Pariz, Venecija i Carigrad bili veći. Procene su bile da ima 200.000 stanovnika. Hernán Cortés je poosle višemesečne opsade i razaranja zauzeo grad 13.8. 1521. Ostatak grada je razoren. Grad Meksiko je sagrađen na ruševinama Tenočtitlana.
- ↑ Jacques Soustelle - Azteci, Kulturno-informativni centar Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, kolovoz 2007., str. 50.-54.
