Pierre Trudeau

Pierre Trudeau
15. Premijer Kanade
Mandat 20. travnja 1968. – 4. lipnja 1979.
Zamjenik	Allan MacEachen (1977–79)
Prethodnik	Lester B. Pearson
Nasljednik	Joe Clark
17. Premijer Kanade
Mandat 3. ožujka 1980. – 30. lipnja 1984.
Zamjenik	Allan MacEachen
Prethodnik	Joe Clark
Nasljednik	John Turner
Ministar pravosuđa i glavni državni odvjetnik Kanade
Mandat 4. travnja 1967. – 5. srpnja 1968.
Premijer	Lester B. Pearson on sam
Prethodnik	Louis Cardin
Nasljednik	John Turner
Rođenje	18. listopada 1919. Montreal, QC, Kanada
Smrt	28. rujna 2000. Montreal, QC, Kanada
Politička stranka	LPC
Supružnik	Margaret Trudeau (1971 - 1984)
Vjera	rimokatolik
Potpis

Joseph Philippe Pierre Yves Elliott Trudeau, PC CH CC QC FSRC (Montreal, 18. listopada 1919. - Montreal, 28. rujna 2000.), je bio kanadski političar i dvostruki premijer; prvi mandat obnašao je od 20. travnja 1968. do 4. lipnja 1979., a drugi od 3. ožujka 1980. do 30. lipnja 1984.

Trudeau je karijeru započeo kao odvjetnik, intelektualac i aktivist u Quebecu. Državnoj politici priključio se tokom 1960-ih, kada postaje član Liberalne stranke Kanade. Tokom mandata sada već legendarnog premijera Pearsona, Trudeau je bio tajnik parlamenta, a kasnije i ministar pravosuđa i glavni državni odvjetnik. Kada se Pearson 1968. godine povukao sa svih pozicija u stranci, Trudeau je iz Montreala započeo karizmatičnu kampanju koja će izazvati euforiju koja će biti upamćena kao "trudomanija", a nastavit će se i nakon njegova izbora za vođu LPC-a. Od kraja 60-ih pa sve do sredine 80-ih, Trudeau je dominirao kanadskom politikom i izazivao strastvene reakcije. Njegov osobni moto bio je "Razum prije strasti". Iz politike se povukao 1984. godine, nakon čega ga je naslijedio stranački kolega John Turner. Ostavku je podnio nakon strmoglavog pada popularnosti, koji je uslijedio nakon tzv. "patrijacije" ustava 1982., koja je pak uslijedila kao posljedica obećanja danog prije referenduma za nezavisnost Quebeca 1980. godine. Trudeau je obećao da će, ukoliko građani Quebeca odluče ostati u sklopu Kanade, izvršiti ustavnu reformu; za ostanak ("ne" nezavisnosti) je glasovalo gotovo 60% pristupnika.

Nakon umirovljenja, Trudeau je postao znatno manje aktivan na političkoj sceni. Zaposlio se kao savjetnik u jednoj odvjetničkoj firmi te se ubrzo posvetio pisanju memoara. Memoari su izdani 1993. godine i ubrzo postali najuspješnija kanadska knjiga u povijesti. Njegove ionako rijetke javne nastupe dodatno su prorijedile Parkinsonova bolest i rak prostate, koje je imao tokom posljednih godina života, ali je Trudeau u odvjetničkom uredu radio sve do par mjeseci prije smrti. Umro je 28. rujna 2000. godine te je pokopan u obiteljskoj kripti u Saint-Rémiju. Sprovodu je prisustvovalo nekoliko svjetskih političara, među kojima i Fidel Castro.

Trudeau danas ostaje kontroverzna ličnost u kanadskoj političkoj povijesti. Njegovi zagovaratelji ističu njegov intelekt kao i političku snagu kojom je očuvao nacionalno jedinstvo u jeku kvebečkih zahtjeva za nezavisnošću, kojom je spriječio nasilni ustanak kao i zbog uvođenja Povelje prava i sloboda u kanadski ustav. Kritičari ga optužuju za aroganciju, lošu ekonomsku politiku te očigledno favoriziranje federalne politike nauštrb provincija.