Giudecca
Giudecca | |
|---|---|
 | |
  Giudecca | |
| Koordinate: 45°25′30″N 12°19′43″E / 45.425°N 12.328611°E | |
| Država |  Italija |
| Regija |  Veneto |
| Površina | |
| • Ukupno | 0,59 km² |
| Stanovništvo (2009) | 4802 |
| • Gustina | 8139/km² |
Giudecca je otok u Venecijanskoj laguni. To je ujedno dio venecijanske gradskog kvarta (sestiere) Dorsoduro. Administrativno je frazione Venecijanske općine.
Giudecca leži južno od glavnog venecijanskog otoka Venecije od kojeg je odvojena Kanalom Giudecca, otok San Giorgio Maggiore nalazi se istočno od Giudecce.
Pretpostavlja se da se otok u ranom srednjem vijeku zvao Vigano,[1] a nešto kasnije nazvan je Spinalunga (riblja kost) zbog svog oblika i taj naziv nosio je dugo. Naziv Giudecca je najvjerojatnije venecijanska izvedenica od latinske riječi Judaica (židovska), a taj naziv otok je dobio jer se na njemu nalazio židovski kvart (geto). Velik dio srednjovjekovnih gradova u južnoj Italiji i Siciliji imao je posebne gradske kvartove zvane Giudecca ili Judeca.
Po jednoj od teorija, prvi venecijanski geto bio je u kvartu Cannaregio na sjeveru grada, ali za tu teoriju nema nikakvih materijalnih dokaza, već izgleda vjerojatnijim da su Židovi živjeli slobodno do 16. vijeka po cijelom gradu, pa tako i na Giudecchi. Ono što je se pouzdano zna to je da je mletački patricij Giorgio Emo 1515. predložio Senatu Mletačke Republike da se gradski Židovi nasele isključivo na Giudeccu. Godinu dana kasnije, 29. marta 1516. mletački senat usvojio je prijedlog Zaccarije Dolfina da se Židovi iz Venecije presele na izolirani otok na periferiji grada koji se mora zatvarati noću, da im se ograniči kretanje. Tako je Giudecca ispala vjerojatno prvi pravi židovski geto u Italiji. Postoji i jedno drugo objašnjenje za porijeklo imena otoka Giudecca, a ono je povezano s maloljetnim osuđenicima (tal. giudicati) za razna kaznena djela. Oni su navodno kao zatvorenici u ranom srednjem vijeku bili prisiljeni živjeti na tom izoliranom otoku i tako je otok dobio ime.
Giudecca kao kvart ima odavnina brojne velike palače s vrtovima. Na početku 19. vijeka otok je postao središte venecijanske industrije s brodogradilištem i drugim tvornicama, a tu je bio i filmski studio. Velik dio industrije propao je ili se preselio na druga mjesta nakon Drugog svjetskog rata, tako da je Giudecca još jedaput postala ekskluzivna stambena zona. Na Giudeccu pristaju veliki putnički brodovi jer ona ima velike dokove. Giudecca ima dosta crkava i reprezantivnih palača od kojih je najpoznatija Il Redentore (Spasitelj), izgrađena između 1577. i 1592. po projektu Andrea Palladija. U sakristiji crkve nalaze se vrijedne slike Paola Veronesea. Giudecca ima vrlo luksuzni hotel Hilton, smješten u bivšem mlinu (Molino Stucky) iz 1895. godine, ali i omladinski hostel, internet cafe i nekoliko trgovina živežnim namirnicama u kojima je još uvijek moguće kupiti jeftino vino.
- ↑ Otto Julius Bierbaum: Dumont Visuell. Venedig, Köln:DuMont Buchverlag 2000, 5. aktualisierte Auflage ISBN 3-7701-3200-9, str. 336.
