Prijeđi na sadržaj

EHF Euro

Izvor: Wikipedija
Europsko rukometno prvenstvo
European Men's Handball Championship
Općenito
Utemeljeno 1994.
Regija Europa (EHF)
Broj momčadi 24
Aktualni prvak Francuska (četiri naslova)
Najuspješnija momčad Švedska Švedska (pet naslova)

EHF Euro, odnosno Europsko rukometno prvenstvo za muškarce, kontinentalno je rukometno natjecanje koje organizira EHF, a u kojemu se natječu muške rukometne reprezentacije koje su ujedno i članice te konfederacije. Natjecanje je inaugurirano 1994. godine, a održava se svake dvije godine. Aktualni europski prvak je reprezentacija Njemačke.

Iako EHF kao krovna organizacija broji 50 članica, u kvalifikacijskom turniru ne sudjeluju sve zemlje već samo one koje se prijave za natjecanje. Od tih reprezentacija, njih 16 sudjeluje u završnom turniru. Taj je broj od 1994. do 2000. iznosio 12 reprezentacija, ali je od 2002. godine broj sudionica povećan. Od 2020. godine, broj sudionica završnog turnira povećat će se na 24.

Dosad je odigrano ukupno 12 turnira, a samo je pet različitih zemalja postalo prvakom Europe. Trenutni rekorder je Švedska, koja ima četiri naslova (tri od koja su osvojena uzastopno od 1998. do 2002.), a nakon nje slijedi Francuska s tri naslova. Danska i Njemačka su titulu osvojile dva puta, dok je Rusija to uradila jednom. Prvi europski prvak bila je Švedska.

Posljednji turnir održan je u Njemačkoj tokom siječnja 2024. godine. Prvak je po četvrti put postala Francuska pobjedom nad Danskom, dok je u borbi za broncu Švedska bila bolja od Njemačka. Sljedeće prvenstvo održat će se u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj tokom siječnja 2026. godine.

Također od 1994. godine, EHF organizira i ženski EHF Euro i to također svake druge godine. Posljednji turnir organizirala je Danska, dok će 2022. godine domaćini biti Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Slovenija. Ženski turniri održavaju se tokom iste godine kad i oni za muškarce, samo ne u siječnju nego, u pravilu, u prosincu.

Historija

[uredi | uredi kod]

Iako je IHF, kao međunarodna organizacija, osnovana još 1946. godine, a neeuropske reprezentacije su redovito sudjelovale na Svjetskim prvenstvima, nikada se nije dogodilo da je naslov svjetskog prvaka odnijela reprezentacija izvan Europe. Ipak, trebalo je čekati sve do 1991. godine da se formira i EHF, kao kontinentalna organizacija zadužena za razvoj rukometa u Europi. EHF se ubrzo dao u organiziranje kontinentalnog prvenstva za europske rukometne reprezentacije ta je tako odlučeno kako će se prvo takvo natjecanje održati u Portugalu tokom 1994. godine. Otprilike u istom periodu, održavanje svjetskog prvenstva je promijenjeno sa svake četiri na svake dvije godine. Novo kontinentalno natjecanje je ujedno služilo i kao kvalifikacijski turnir za svako predstojeće svjetsko prvenstvo.

Prvo Europsko rukometno prvenstvo održano je tokom lipnja 1994. godine u Portgalu. Sudjelovalo je ukupno dvanaest zemalja, a Portugal je kao domaćin bio direktno kvalificiran. Osam zemalja je nastup na turniru izborilo kroz kvalifikacije, dok su njih tri isto pravo ostvarile nakon play-offa. Domaćin turnira nije se proslavio, osvojivši posljednje mjesto nakon šest poraza, a prvak je postala Švedska, koja je s 34:21 svladala Rusiju. Obje su momčadi do finala stigle neporažene, ali su se švedske kontre u finalu pokazale ključnima. Najbolji strijelac tog turnira bio je Rus Vasilij Kudinov (50), dok je najbojim igračem proglašen švedski igrač Magnus Andersson.

Isto broj reprezentacija sudjelovao je i u Španjolskoj 1996. godine, gdje su momčadi dolazile nakon dvodijelnog kvalifikacijskog ciklusa. Domaćin i branitelj naslova imali su direktan plasman. Ovoga je puta prvak bila Rusija, koja je u finalu svladala domaćina. Identičan sustav korišten je i tokom kvalifikacija za turnir u Italiji 1998. godine, gdje je Švedska osvojila svoj prvi od tri uzastopna naslova prvaka europe, a ukupno drugi od četiri. Kvalifikacijski sustav ponešto je izmijenjen za turnir 2000. godine u Hrvatskoj, ali bez pretjeranih razlika.

Velika promjena stigla je pred turnir 2002. godine u Švedskoj, za kojeg je broj reprezentacija povećan s 12 na 16. Osim domaćina i branitelja naslova (odnosno, drugoplasirane momčadi s prethodnog turnira jer je Švedska bila istovremeno i domaćin), direktan nastup izborile su i najbolje plasirane momčadi s prethodnog turnira te one momčadi koje su prošle kroz kvalifikacijski ciklus. Švedska je kao domaćin po treći puta uzastopno osvojila naslov prvaka Europe, porazivši u finalu reprezentaciju Njemačke. Iako nije bila favorizirana, Njemačka je postala europski prvak 2004. godine, pobijedivši u finalu domaćina Sloveniju na turniru koji nije donio značajne promjene u odnosu na ranija izdanja. Isti format korišten sve do prvenstva 2010. godine.

Za prvenstvo u Austriji je došlo do značajne promjene kvalifikacijskog formata, odnosno direktan plasman osiguran je samo domaćinu i branitelju naslova. Sve ostale reprezentacije morale do proći kroz kvalifikacijski ciklus. Nakon lošijeg starta u prvoj grupnoj fazi, Francuska je pobijedila sve utakmice do kraja i tako po drugi puta postala europski prvak. Taj je format korišten i tokom kvalifikacija za prvenstvo 2012. godine u Srbiji, gdje je prvak ponovo postala Danska, ali i za prvenstvo 2014. godine u Danskoj, s tim da je Danska istovremeno bila i domaćin i branitelj naslova, a Srbija kao drugoplasirana reprezentacija s prethodnog natjecanja nije imala direktan plasman. Kvalifikacijski format nanovo je promijenjen za prvenstvo 2016. u Poljskoj i to na način da je samo domaćin imao direktan plasman, a branitelj naslova je morao s ostalim reprezentacijama proći kroz kvalifikacijski ciklus.

Austrija, Norveška i Švedska su izabrane za zajedničke organizatore prvenstva 2020. godine, što je prvi puta u povijesti muškog EHF Eura da je domaćinstvo povjereno većem broju zemalja. Uz to, te je godine došlo i do novog povećanja sudionica i to sa 16 na 24.

Format natjecanja

[uredi | uredi kod]

Kvalifikacije

[uredi | uredi kod]

Kvalifikacije za EHF Euro provode se još od prvog izdanja tog natjecanja 1994. godine i kroz godine su prolazile kroz različite promjene. Domaćin je uvijek imao direktan nastup na završnom turniru, a od 1996. pa do 2014. godine je to pravo imao i branitelj naslova, međutim ono je ukinuto za prvenstvo 2016. godine. Proces kvalifikacija u ranijim je periodima započinjao godinu dana prije samog turnira, a obično je završavao krajem godine prije one u kojoj se održava turnir. Danas se kvalifikacije započinju i nekoliko godina ranije (za prve kvalifikacijske skupine sa slabijim ekipama), a glavna kvalifikacijska faza za sljedeći turnir započinje iste godine kada je održan onaj prethodni te završava sredinom godine prije one održavanja turnira.

Sam format kvalifikacija kao i broj sudionica istih je varirao. Od 50 zemalja članica EHF-a, u kvalifikacijama sudjeluju samo one koje se valjano prijave za sudjelovanje. Kvalifikacije se uglavnom provode kroz grupni sustav gdje svaka reprezentacija međusobno igra jednom ili dva puta, a zna se dogoditi i da se grupni sustav provodi kroz nekoliko faza, s tim da u onim ranijima uglavnom sudjeluju slabije reprezentacije. Ovisno o formatu, znao se provoditi i play-off gdje bi reprezentacije igrale dvije utakmice, jednu kod kuće i jednu u gostima, a pobjednik bi bio onaj koji je u dva susreta ostvario bolji rezultat.

Završni turnir

[uredi | uredi kod]

Trenutno na završnom turniru nastupa 16 reprezentacija, a natjecanje se održava kroz nešto više od dva tjedna u onoj zemlji koja je nekoliko godina unaprijed izabrana za domaćina prvenstva na jednom od Kongresa EHF-a. Turnir se igra kroz tri različite faze - dvije po grupama i jednu na izbacivanje.

U prvoj grupnoj fazi sudjeluje svih 16 ekipa raspoređenih u četiri skupine po četiri ekipe temeljem ždrijeba po jakosnim skupinama. Domaćin u pravilu može birati grupu za sebe i još nekoliko reprezentacija po svom izboru. U toj fazi svaka reprezentacija igra međusobno jednu utakmicu, a nakon svih odigranih utakmica, tri najbolje plasirane momčadi iz svake grupe odlaze u drugu grupnu fazu, dok četvrtoplasirana momčad ispada iz daljnjeg natjecanja.

U drugoj grupnoj fazi se igra kroz dvije grupe po šest ekipa, a koje nastaju spajanjem grupa A i B u grupu I te grupa C i D u grupu II. Momčadi koje su prošle prvu grupnu fazu sada igraju s po jednu utakmicu s momčadima iz grupe s kojom se križaju. Također, momčadi iz prve grupne faze prenose bodove koje su ostvarili u utakmicama s momčadima iz prve grupne faze koje su također prošle u drugi krug. Nakon svih odigranih utakmica dolazi do zbrajanja svih bodova te prve dvije momčadi iz grupa I i II odlaze u polufinale. Trećeplasirane ekipe iz dvaju grupa igraju za peto, a četvrtoplasirane za sedmo mjesto. Dvije posljednjeplasirane reprezentacije iz druge grupne faze ispadaju iz turnira.

Treća, eliminacijska faza sastoji se od dva polufinala, utakmice za treće mjesto i finala. Momčadi igraju međusobno jednu utakmicu, a pobjednik odlazi u sljedeću fazu. Finalna utakmica determinira pobjednika i ujedno je posljednja utakmica turnira.

Ispod donosimo detaljniji pregled formata završnog turnira po godinama:

Godina Domaćin Timova Prva faza Druga faza Eliminacijska faza Bilješke
1994.  Portugal 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Natjecanje nije
imalo drugu fazu
Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1996.  Španjolska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1998.  Italija 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2000.  Hrvatska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2002.  Švedska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B; II = C+D). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2004.  Slovenija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2006.  Švicarska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2008.  Norveška 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2010.  Austrija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2012.  Srbija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2014.  Danska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2016.  Poljska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2018.  Hrvatska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2022.  Mađarska
 Slovačka
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2024.  Njemačka 24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2026.  Danska
 Norveška
 Švedska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2028.  Portugal
 Španjolska
 Švicarska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2030.  Češka
 Danska
 Poljska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2032.  Francuska
 Njemačka
24 Šest grupa po četiri momčadi. Dvije najbolje iz svake grupe prolaze dalje; preostale dvije ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B+C; II = D+E+F). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji

Maskote

[uredi | uredi kod]
Maskota EHF Eura 2008. bio je polarni medvjed.

Kao što je to običaj i u drugim sportovima, EHF Eura su redovito imala maskote koje su obilježile prvenstvo. Ispod donosimo popis maskota po prvenstvima uz napomenu da je popis moguće nepotpun zbog manjka informacija o određenim natjecanjima:

Godina Domaćin Maskota Lik/Opis
1994.  Portugal TBC morski konjic
1996.  Španjolska TBC pas
1998.  Italija TBC
2000.  Hrvatska TBC vuk
2002.  Švedska TBC
2004.  Slovenija Blisko divlja mačka
2006.  Švicarska Max
2008.  Norveška TBC antropomorfni polarni medvjed (Ursus maritimus)
2010.  Austrija Magic antropomorfna crvena zvijezda
2012.  Srbija Tasa antropomorfni orao bjelorepan (Haliaeetus albicilla)
2014.  Danska Hearty antropomorfna srca
2016.  Poljska High Five antropomorfna zlatna rukavica
2018.  Hrvatska Tor antropomorfni tornjak (Canis montanus)
2020.  Austrija /  Norveška /  Švedska Winnie antropomorfni euroazijski ris (Lynx lynx)
2022.  Mađarska /  Slovačka Tricky antropomorfni jelen (Cervidae)
2024.  Njemačka Hannibal antropomorfna vjeverica
2026.  Danska /  Norveška /  Švedska TBD
2028.  Portugal /  Španjolska /  Švicarska TBD
2030.  Češka /  Danska /  Poljska TBD
2032.  Francuska /  Njemačka TBD

Rezultati

[uredi | uredi kod]

Pregled svih dosadašnjih prvenstava

[uredi | uredi kod]
Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Prvak Rezultat Drugoplasirani Trećeplasirani Rezultat Četvrtoplasirani
1994.  Portugal Švedska
Švedska
34:21
Rusija

Hrvatska
24:23 Danska
Danska
1996.  Španjolska
Rusija
23:22
Španjolska

SR Jugoslavija
26:25 Švedska
Švedska
1998.  Italija Švedska
Švedska
25:23
Španjolska
Njemačka
Njemačka
30:28
(produžeci)

Rusija
2000.  Hrvatska Švedska
Švedska
32:31
(produžeci)

Rusija

Španjolska
24:23 Francuska
Francuska
2002.  Švedska Švedska
Švedska
33:31
(produžeci)
Njemačka
Njemačka
Danska
Danska
29:22
Island
2004.  Slovenija Njemačka
Njemačka
30:25
Slovenija
Danska
Danska
31:27
Hrvatska
2006.  Švicarska Francuska
Francuska
31:23
Španjolska
Danska
Danska
32:27
Hrvatska
2008.  Norveška Danska
Danska
24:20 Hrvatska
Hrvatska

Francuska
36:26 Njemačka
Njemačka
2010.  Austrija Francuska
Francuska
25:21
Hrvatska

Island
29:26
Poljska
2012.  Srbija Danska
Danska
21:19
Srbija

Hrvatska
31:27
Španjolska
2014.  Danska Francuska
Francuska
41:32 Danska
Danska

Španjolska
29:28
Hrvatska
2016.  Poljska Njemačka
Njemačka
24:17
Španjolska

Hrvatska
31:24
Norveška
2018.  Hrvatska
Španjolska
29:23 Švedska
Švedska
Francuska
Francuska
32:29 Danska
Danska
2020.  Austrija
 Norveška
 Švedska

Španjolska
22:20
Hrvatska

Norveška
28:20
Slovenija
2022.  Mađarska
 Slovačka
Švedska
Švedska
27:26
Španjolska
Danska
Danska
35:32
(produžeci)
Francuska
Francuska
2024.  Njemačka Francuska
Francuska
33:31
(produžeci)
Danska
Danska
Švedska
Švedska
34:31 Njemačka
Njemačka
2026.  Danska
 Norveška
 Švedska
2028.  Portugal
 Španjolska
 Švicarska
2030.  Češka
 Danska
 Poljska
2032.  Francuska
 Njemačka

Uspješnost reprezentacija

[uredi | uredi kod]

Od 1994. godine, ukupno 26 zemalja se kvalificiralo za završni turnir EHF Eura barem jednom. Od toga je devet zemalja igralo u finalu, a njih pet se okrunilo naslovom prvaka europe.

Švedska je trenutno najuspješnija reprezentacija s ukupno pet naslova europskog prvaka, a dosad nije nastupila samo na jednom turniru, onom u Švicarskoj 2006. godine. Uz to, Švedska je do 2020. godine bila jedina momčad koja je uzastopno osvajala naslove prvaka Europe, uspješvi to ostvariti čak tri puta za redom u periodu od 1998. do 2002. godine, a 2020. godine je Španjolska uspjela obraniti titulu prvaka i tako osvojila drugo uzastopno zlato. Uz to, Švedska je bila i inauguracijski europski prvak, a jedini put između 1994. i 2002. godine kada nisu bili prvaci, 1996. godine, izgubili su od Rusije u polufinalu, s kojom su imali izražen rivalitet tokom 90-ih godina.

Druga najuspješnija momčad je Francuska, koja je prvak Europa bila četiri puta - 2006., 2010., 2014. i 2024. - te je jedina momčad koja je svaki finale u kojemu je igrala i osvojila. Nakon nje slijede Danska, Njemačka i Španjolska, s dva naslova, te Rusija s jednim naslovom. Od ostalih reprezentacija, Španjolska je čak četiri puta igrala u finalu (1996., 1998., 2006. i 2016.), prije nego je 2018. godine prvi puta postala europski prvak. U sličnoj je situaciji ranije bila i Hrvatska, koja je tri puta igrala u finalu (za redom 2008. i 2010. te 2020.), ali je sva tri puta poražena. Najviše medalja, njih ukupno osam, ima Španjolska.

Također su značajni i uspjesi domaćina na prvenstvima; naime, čak se pet puta dogodilo da je domaćin prvenstva ujedno igrao i finale te godine. Međutim, samo je Švedska uspjela postati prvak na domaćem terenu (2002.), dok su Španjolska (1996.), Slovenija (2004.), Srbija (2012.) i Danska (2014.) osvajale druga mjesta.

 Rang  Zemlja Zlato Srebro Bronca Ukupno
1 Švedska 5 1 1 7
2 Francuska 4 0 2 6
3 Španjolska 2 5 2 9
4 Danska 2 2 4 8
5 Njemačka 2 1 1 4
6 Rusija 1 2 0 3
7 Hrvatska 0 3 3 6
8 Slovenija 0 1 0 1
Srbija 0 1 0 1
10 Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija 0 0 1 1
Island 0 0 1 1
Norveška 0 0 1 1
Ukupno 16 16 16 48

Uspjesi domaćina

[uredi | uredi kod]

Domaćinstvo EHF Eura često je značilo veliku prednost za reprezentaciju domaćina. Te su reprezentacije nerijetko, tada, ostvarile svoj vrhunac i najbolje plasmane, što dovoljno govori koliko je činjenica domaćinstva bila važna za te reprezentacije. Ipak, samo se jedno dogodilo da je domaćin i osvojio naslov (Švedska, 2002. godine) na domaćem terenu, međutim čak su četiri reprezentacije kao domaćini osvojile drugo mjesto, a još su tri ostvarile svoj najbolji plasman upravo na prvenstvima koje su organizirale. Uz to, neke su zemlje, poput Italije ili Portugala, domaćinstvom ostvarile svoje prve i/ili jedine nastupe na Euru. Situacija izgledao ovako:

Godina Domaćin Plasman Najbolji plasman
(van domaćinstva)
1994.  Portugal 12. mjesto (prvi krug) 6. mjesto (drugi krug)
1996.  Španjolska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1998.  Italija 11. mjesto (prvi krug) bez nastupa
2000.  Hrvatska 6. mjesto (prvi krug) 2. mjesto (finale)
2002.  Švedska 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2004.  Slovenija 2. mjesto (finale) 5. mjesto (prvi krug)
2006.  Švicarska 14. mjesto (prvi krug) 12. mjesto (prvi krug)
2008.  Norveška 6. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2010.  Austrija 9. mjesto (drugi krug) 8. mjesto (drugi krug)
2012.  Srbija 2. mjesto (finale) 12. mjesto (drugi krug)
2014.  Danska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2016.  Poljska 7. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2018.  Hrvatska 5. mjesto (drugi krug) 2. mjesto (finale)
2020.  Austrija 8. mjesto (drugi krug) 8. mjesto (drugi krug)
 Norveška 3. mjesto (polufinale) 4. mjesto (polufinale)
 Švedska 7. mjesto (drugi krug) 1. mjesto (finale)
2022.  Mađarska 15. mjesto (prvi krug) 5. mjesto (drugi krug)
 Slovačka 18. mjesto (prvi krug) 16. mjesto (prvi krug)
2024.  Njemačka 4. mjesto (polufinale) 1. mjesto (finale)
2026.  Danska TBD 1. mjesto (finale)
 Norveška TBD 4. mjesto (polufinale)
 Švedska TBD 1. mjesto (finale)
2028.  Portugal TBD 6. mjesto (drugi krug)
 Španjolska TBD 1. mjesto (finale)
 Švicarska TBD 12. mjesto (prvi krug)
2030.  Češka TBD 6. mjesto (drugi krug)
 Danska TBD 1. mjesto (finale)
 Poljska TBD 4. mjesto (polufinale)
2032.  Francuska TBD 1. mjesto (finale)
 Njemačka TBD 1. mjesto (finale)

Statistika po državama

[uredi | uredi kod]
Momčad Portugal
1994
Španija
1996
Italija
1998
Hrvatska
2000
Švedska
2002
Slovenija
2004
Švicarska
2006
Norveška
2008
Austrija
2010
Srbija
2012
Danska
2014
Poljska
2016
Hrvatska
2018

2020

2022
Njemačka
2024

2026

2028

2030

2032

Ukupno
Austrija 9. 11. 15. 8. 20. 8. 6
Bjelorusija 8. 15. 12. 10. 10. 10. 17. 7
Bosna i Hercegovina 23. 23. 24. 3
Crna Gora Vidi  Srbija i Crna Gora 12. 16. 16. 16. 18. 11. 14. 7
Češka 6. 10. 8. 11. 13. 8. 14. 16. 6. 12. 13. 15. Q 13
Danska 4. 12. 10. 3. 3. 3. 1. 5. 1. 2. 6. 4. 13. 3. 2. Q Q 17
Farski otoci 20. 1
Francuska 6. 7. 7. 4. 6. 6. 1. 3. 1. 11. 1. 5. 3. 14. 4. 1. Q Q 18
Grčka 23. 1
Gruzija 18. 1
Hrvatska 3. 5. 8. 6. 16. 4. 4. 2. 2. 3. 4. 3. 5. 2. 8. 11. 16
Island 11. 4. 13. 7. 11. 3. 10. 5. 13. 13. 11. 6. 10. 13
Italija 11. 1
Izrael 14. 1
Latvija 24. 1
Litva 9. 21. 2
Mađarska 7. 10. 6. 9. 13. 8. 14. 8. 8. 12. 14. 9. 15. 5. 14
Nizozemska 17. 10. 12. 3
Norveška 8. 11. 6. 7. 13. 14. 4. 7. 3. 5. 9. Q 12
Njemačka 9. 8. 3. 9. 2. 1. 5. 4. 10. 7. 1. 9. 5. 7. 4. Q 16
Poljska 15. 16. 10. 7. 4. 9. 6. 7. 21. 12. 16. Q 12
Portugal 12. 7. 9. 14. 15. 6. 19. 7. Q 9
Rumunjska 11. 9. 22. 3
Rusija 2. 1. 4. 2. 5. 5. 6. 14. 12. 15. 9. 9. 22. 9. 14
Sjeverna Makedonija 12. 5. 10. 11. 11. 15. 22. 17. 8
Slovačka 16. 16. 16. 18. 4
Slovenija 10. 11. 5. 12. 2. 8. 10. 11. 6. 14. 8. 4. 16. 6. 14
Srbija Vidi  Srbija i Crna Gora 13. 2. 13. 15. 12. 20. 14. 19. 8
Srbija i Crna Gora 3. 5. 10. 8. 9. × × × × × × × × × × × × × 5
Španjolska 5. 2. 2. 3. 7. 10. 2. 9. 6. 4. 3. 2. 1. 1. 2. 13. Q 17
Švedska 1. 4. 1. 1. 1. 7. 5. 15. 12. 7. 8. 2. 7. 1. 3. Q 16
Švicarska Švicarska 13. 12. 14. 16. 21. Q 6
Ukrajina 12. 11. 15. 12. 16. 19. 24. 7

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Na kraju svakog prvenstva, organizatori turnira dodjeljuju nagrade najboljem igraču i golmanu, najboljem strijelcu turnira te proglašavaju najbolju momčad, sastavljenu od sedam igrača. Od 2008. godine organizacija turnira proglašavala je i najboljeg obrambenog igrača. Prije pregleda po turnirima, treba napomenuti kako se nagrada za najboljeg golmana jedno vrijeme proglašavala zasebno, mada je u posljednje vrijeme izjednačena s pozicijom golmana u najboljoj momčadi turnira. Zato će u rubrici najboljeg golmana biti naveden onaj koji je ili službeno proglašen najboljim ili je bio uvršten kao golman u najbolju momčad turnira.

Turnir Prvak Drugoplasirani Trećeplasirani Najbolji igrač (MVP) Najbolji strijelac Najbolji golman Najbolji branič
Igrač Gol.
Portugal 1994. Švedska Rusija Hrvatska Švedska Magnus Andersson Rusija Vasilij Kudinov 50 Švedska Tomas Svensson
Španija 1996. Rusija Španjolska Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija Španija Talant Dujšebajev Njemačka Thomas Knorr 41 Španija Jaume Fort Mauri
Italija 1998. Švedska Španjolska Njemačka Njemačka Daniel Stephan Češka Jan Filip 48 Švedska Peter Gentzel
Hrvatska 2000. Švedska Rusija Španjolska Francuska Jackson Richardson Ukrajina Oleg Velikij 46 Švedska Peter Gentzel
Švedska 2002. Švedska Njemačka Danska Švedska Magnus Wislander Island Ólafur Stefánsson 58 Švedska Peter Gentzel
Slovenija 2004. Njemačka Slovenija Danska Hrvatska Ivano Balić Hrvatska Mirza Džomba 46 Njemačka Henning Fritz
Švicarska 2006. Francuska Francuska Španjolska Danska Hrvatska Ivano Balić Slovenija Sergej Rutenka 51 Francuska Thierry Omeyer
Norveška 2008. Danska Hrvatska Francuska Francuska Francuska Nikola Karabatić Danska Lars Christiansen 44 Danska Kasper Hvidt Hrvatska Igor Vori
Hrvatska Ivano Balić
Francuska Nikola Karabatić
Austrija 2010. Francuska Francuska Hrvatska Island Češka Filip Jícha Češka Filip Jícha 53 Poljska Sławomir Szmal Hrvatska Jakov Gojun
Srbija 2012. Danska Srbija Hrvatska Srbija Momir Ilić Severna Makedonija Kiril Lazarov 61 Srbija Darko Stanić Španija Viran Morros
Danska 2014. Francuska Francuska Danska Španjolska Francuska Nikola Karabatić Španija Joan Cañellas 50 Danska Niklas Landin Švedska Tobias Karlsson
Poljska 2016. Njemačka Španjolska Hrvatska Španija Raúl Entrerríos Španija Valero Rivera 48 Njemačka Andreas Wolff Danska Henrik Møllgaard
Hrvatska 2018. Španjolska Švedska Francuska Francuska Švedska Jim Gottfridsson Češka Ondřej Zdráhala 55 Francuska Vincent Gérard Hrvatska Jakov Gojun
Austrija Norveška Švedska 2020. Španjolska Hrvatska Norveška Hrvatska Domagoj Duvnjak Norveška Sander Sagosen 65 Španija Gonzalo Pérez de Vargas Njemačka Hendrik Pekeler
Mađarska Slovačka 2022. Švedska Španjolska Danska Švedska Jim Gottfridsson Island Ómar Ingi Magnússon 59 Island Viktor Gísli Hallgrímsson Švedska Oscar Bergendahl
Njemačka 2024. Francuska Danska Švedska Francuska Nedim Remili Portugal Martim Costa 54 Njemačka Andreas Wolff Danska Magnus Saugstrup
Danska Mathias Gidsel
Danska Norveška Švedska 2026.
Portugal Španija Švicarska 2028.
Češka Danska Poljska 2030.
Francuska Njemačka 2032.

Najbolje momčadi turnira

[uredi | uredi kod]
Turnir Golman Pivot Lijevo krilo Lijevi vanjski Sredni vanjski Desni vanjski Desno krilo Ref.
Švedska Tomas Svensson Rusija Dmitrij Torgovanov Švedska Erik Hajas Rusija Vasilij Kudinov Švedska Magnus Andersson Danska Jan Jørgensen Švedska Pierre Thorsson
Španija Jaume Fort Mauri
TBC
Švedska Peter Gentzel Španija Andréi Xepkin Njemačka Stefan Kretzschmar Njemačka Daniel Stephan Španija Talant Dujšebajev Rusija Sergej Pogorelov Švedska Johan Petersson
Švedska Peter Gentzel Španija Andréi Xepkin Španija Rafael Guijosa Portugal Carlos Resende Francuska Jackson Richardson Francuska Patrick Cazal Hrvatska Irfan Smajlagić
Švedska Peter Gentzel Švedska Magnus Wislander Danska Lars Christiansen Švedska Stefan Lövgren Njemačka Daniel Stephan Island Ólafur Stefánsson Rusija Denis Krivošljikov
Njemačka Henning Fritz Danska Michael V. Knudsen Rusija Eduard Kokšarov Francuska Nikola Karabatić Hrvatska Ivano Balić Njemačka Volker Zerbe Slovenija Vid Kavtičnik
Francuska Thierry Omeyer Španija Rolando Uríos Rusija Eduard Kokšarov Španija Iker Romero Hrvatska Ivano Balić Island Ólafur Stefánsson Danska Søren Stryger
Danska Kasper Hvidt Norveška Frank Løke Danska Lars Christiansen Francuska Daniel Narcisse Hrvatska Ivano Balić Švedska Kim Andersson Njemačka Florian Kehrmann
Poljska Sławomir Szmal Hrvatska Igor Vori Hrvatska Manuel Štrlek Francuska Nikola Karabatić Češka Filip Jicha Island Ólafur Stefánsson Francuska Luc Abalo
Srbija Darko Stanić Danska René Toft Hansen Island Guðjón Valur Sigurðsson Danska Mikkel Hansen Slovenija Uroš Zorman Hrvatska Marko Kopljar Njemačka Christian Sprenger
Danska Niklas Landin Španija Julen Aguinagalde Island Guðjón Valur Sigurðsson Danska Mikkel Hansen Hrvatska Domagoj Duvnjak Poljska Krzysztof Lijewski Francuska Luc Abalo
Njemačka Andreas Wolff Španija Julen Aguinagalde Hrvatska Manuel Štrlek Poljska Michał Jurecki Norveška Sander Sagosen Švedska Johan Jakobsson Njemačka Tobias Reichmann
Francuska Vincent Gérard Švedska Jesper Nielsen Hrvatska Manuel Štrlek Danska Mikkel Hansen Norveška Sander Sagosen Španija Alex Dujšebajev Španija Ferrán Solé
Španija Gonzalo Pérez de Vargas Mađarska Bence Bánhidi Norveška Magnus Jøndal Norveška Sander Sagosen Hrvatska Igor Karačić Španija Jorge Maqueda Slovenija Blaž Janc
Island Viktor Gísli Hallgrímsson Njemačka Johannes Golla Crna Gora Miloš Vujović Danska Mikkel Hansen Nizozemska Luc Steins Danska Mathias Gidsel Španija Aleix Gómez
Njemačka Andreas Wolff Francuska Ludovic Fabregas Švedska Hampus Wanne Portugal Martim Costa Njemačka Juri Knorr Danska Mathias Gidsel Austrija Robert Weber

Reference

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]