Klemens Wenzel von Metternich
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
.jpeg)
Klemens Wenzel Lothar von Metternich (15. maj 1773. - 11. juni 1859.) je bio austrijski diplomata koji je tri decenije bio u središtu europskih poslova kao ministar vanjskih poslova (1809. - 1821.) i kancelar Austrijskog carstva (1821. - 1848.). Kao član dinastije Metternich, stekao je dobro obrazovanje na univerzitetima u Strasbourgu i Mainzu. Ovo obrazovanje ga je dovelo na poziciju austrijskog ambasadora u Kraljevini Saksoniji, Kraljevini Pruskoj i napoleonovoj Francuskoj gdje je imao ključnu ulogu u sklapanju braka između Napoleona Bonaparte i austrijske nadvojvotkinje Marije Ludovike. Odmah nakon toga je ubrzao ulazak Austrije u rat šeste koalicije potpisujući sporazum u Fontainebleau koji je Napoleona poslao u egzil. Nakon svrgavanja Napoleona, predvodio je austrijsku delegaciju na Bečkom kongresu koji je podijelio post-napoleonsku Europu. Nakon dobijanja titule princa u oktobru 1813. godine, pod njegovim vodstvom Austrijsko carstvo je zajedno sa Rusijom i Pruskom postalo najjače carstvo u Evropi što je označilo vrhunac austrijske diplomatije. Kao uspješan državni kancelar tokom vladavine Franje I i njegovog sina Ferdinanda, Metternich je nakon revolucije 1848. godine protjeran u London. Nakon kratkog progonstva u Londonu, Brightonu i Briselu, vraća se na Bečki dvorac 1851. godine kako bi postao savjetnik austrijskog cara Franje Josipa. Nadživjevši svoju generaciju političara, Metternich je umro u 86. godini života.
Kao tradicionalni konzervativac, Metternich je želio održati ravnotežu moći kako bi se oduprio ruskim teritorijalnim ambicijama u srednjoj Europi i zemljama koje su pripadale Osmanlijskom carstvu. Kako nije volio liberalizam, nastojao je spriječiti raspad Austrijskog carstva slamanjem nacionalističkih pobuna u austrijskoj sjevernoj Italiji. Zbog njegove cenzure i špijunskih mreža, Metternich je hvaljen i kritikovan zbog politike koju je vodio. Njegove pristalice ističu da je predsjedavao "Metternichovim dobom" kada je međunarodna diplomatija pomogla u sprečavanju velikih ratova u Europi, dok njegovi klevetnici tvrde da je mogao učiniti puno u osiguranju austrijske budućnosti jer je smatran kamenom spoticanja u reformiranju Austrije.
