Ekologija
 | |
  | |
  | |
| Ekologija proučava punu skalu života i njegovih oblika, od procesa u sitnim bakterijama do raspona cijele biosfere i Planete. Ekolozi istražuju različite interspecifična i intraspecifična složena međudjelovanje vrsta, kao (npr.) predacije i oprašivanja. Raznolikost života je organizirana na različitim staništima kopnenih i vodenih ekosistema. |
| Dio serije o |
| Biologiji |
|---|
 |
Ekologija (grč. οἶκος - oikos = dom, prebivalište + λογία - logos = nauka, znanje) – nauka o životu u svom domu – proučava složene interaktivne međuodnose živih bića i sredine u kojoj žive, uključujući živu i neživu prirodu. Proučava i načine i mogućnosti preživljavanja i mijenjanja životnih zajednica i biosfere u cjelini. Pojam ekologija je uveo Ernest Haeckel (1866).[1]
Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka.
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su antropogenog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.[1][2][3]
Ekologija se, dakle, suočava sa problemima interakcija žive i nežive prirode u njenom okolišu, na lokalnoj i globalnoj razini. Odgovori nisu uvijek evidentni, ni jednostavni, ni lagani. Ipak, sve više se širi shvatanje da čovjek nije neograničeni vladar prirodom i da je njen integralni i neraskidivi dio. U tome je i sadržana obaveza da, kao u jedini prirodi nosilac "materije koja kreativno misli", traži djelotvornija rješenja za budući opstanak sopstvene vrste i života u cjelini.
Historija
[uredi | uredi izvor]Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, egzaktne nauke, kao matematiku ili samo organsku biologiju.
Početkom 20. vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-ih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962) (Tiho Proljeće). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je 'probudila' ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20. stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Odum E. P., Barrett G. W. (2005). Fundamentals of Ecology. Brooks Cole, ISBN 978-0-534-42066-6.
- ^ O'Neill D. L., Deangelis D. L., Waide J. B., Allen T. F. H. (1986):. A Hierarchical concept of ecosystems. Princeton University Press. p. 253.ISBN 0-691-08436-X.
- ^ Hammond H. (2009): Maintaining Whole Systems on the Earth's Crown: Ecosystem-based Conservation Planning for the Boreal Forest. Slocan Park, BC: Silva Forest Foundation. p. 380. ISBN 978-0-9734779-0-0.
