Stari most
Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve je UNESCO-va svjetska baština. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Most je čvrsto stajao 427 godina dok nije uništen tijekom Rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine. Obnovljen je nakon rata i ponovno otvoren za javnost 23. srpnja 2004. godine.
| Stari Most u Mostaru | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Bosna i Hercegovina
  Mostar | |
| Registriran: | 2005. (29. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
.jpg)
Odlike
uredi
Stari most ima izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. Kada je izgrađen, bio je jedan od najvećih kamenih lučni konstrukcija na svijetu, veći raspon luka kamenog mosta ima samo most Malabadi u Turskoj iz 1147. godine i iznosi 38.6 metara .S oba kraja završava s jednim obrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju "mostari" (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena "tenelija", a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka). On se može opisati kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Umjesto temelja, most počiva na vapnenčkim upornjacima koji se na razini rijeke nastavljaju zidinama koje nose tornjeve. Upornjaci su visoki 6.53 metra (u ljetnjem vodostaju), a luk od njih započinje dekorativnom simom visokom 32 cm, od nje je luk mosta visok 12.02 metra.
S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.
-
Stari most 1900. godine -
Stari most 1930. godine -
Stari most 1974. godine -
Stari most tijekom obnove (2001.)
.jpg)
Povijest
urediMost je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni 1557. godine kako bi zamijenio stari drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim. Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1567.).
Malo je zvaničnih podataka o njegovoj gradnji i sačuvane su samo legende o graditelju Hajrudinu, učeniku velikog turskog arhitekta Sinana. On je navodno pod prijetnjom smrću, u slučaju neuspjeha, morao izgraditi ovaj most. Prema legendi, arhitekt se spremao za svoj pogreb na dan skidanja drvene konstrukcije.
Rušenje mosta
uredi
Dana 9. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) srušilo ga je kao dio kampanje granatiranja Mostara. Dan ranije HVO je počeo s kampanjom rušenja mosta ispaljujući desetke projektila u luk i kule, što je okončano sutradan.
General i osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u pokušaju odbrane i izbjegavanja odgovornosti za rušenje mosta objavio je dokument "Kako je srušen Stari Most", u kojem je argumentirao da je eksploziv ili mina postavljena na most ili ispod njega, što je uz granatiranje rezultiralo rušenjem mosta. Većina historičara odbacila je te tvrdnje.[1]
Evropski historičari Holm Sundhaussen[2] i Marie-Janine Čalić[3] tvrde da je most srušen granatiranjem HVO-a ili Hrvatske vojske (HV), a slično mišljenje o odgovornosti hrvatskih jedinica izrazio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u presudi "Prlić i drugi" (IT-04-74).[4][5] Akademici su ocijenili da je most imao malu vojnu važnost i da je granatiranje bilo primjer namjernog uništavanja kulturnog dobra, posebno Starog mosta, koji je bio simbol spajanja različitih zajednica.[6] Andras Riedlmayer opisao je rušenje kao čin "ubijanja sjećanja", gdje je zajedničko kulturno naslijeđe namjerno uništavano.[7]
Praljak je 2004. za Slobodnu Dalmaciju izjavio: "Stari most je bio vojni objekat, a vojni objekat u ratu, bez obzira na njegovu povijesnu i kulturološku vrijednost, može biti srušen."
Obnova
urediRonioci su našli ostatke Starog mosta. Most je 2004. obnovljen, iako je danas malo drugačije građe. Danas je u kulturnoj baštini UNESCO-a.
Izvori
uredi- ↑ „Slobodan Praljak: Defending Himself by Distorting History”. balkaninsight.com. Pristupljeno 7. 12. 2017.
- ↑ Holm Sundhaussen Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewöhnliche Geschichte des Gewöhnlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1 str. 360
- ↑ Marie-Janine Čalić, Krieg und Frieden in Bosnien Herzegowina, Suhrkamp Verlag Frankfurt an Main 1996, ISBN 978-3-518-11943-3
- ↑ Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu "Prlić i drugi"
- ↑ Optužnica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, t. 116 i t. 118
- ↑ Dupré, Judith (2017) (Google Books). Bridges: A History of the World's Most Spectacular Spans. Running Press. ISBN 978-0-316-47380-4. Pristupljeno 2. 3. 2020.
- ↑ Coward, Martin (2009). Urbicide: The Politics of Urban Destruction. London: Routledge. str. 1–7. ISBN 0-415-46131-6.
Vanjske veze
uredi
- Detaljni stručni članci o obnovi Starog mosta (na engleskom) Arhivirano 2012-07-17 na Wayback Machine-u
43°20′13.568639″N 17°48′53.387639″E / 43.33710239972°N 17.81482989972°E